Kome je namijenjena psihoterapija?

U našem društvu još uvijek vlada predrasuda da je pomoć psihoterapeuta potrebna samo duševno bolesnim ljudima.(Recimo, iz te predrasude potiče i savjet da se uzme Lexaurin ili neki drugi sličan medikament, kako bi se problem riješio).Timu, koji djeluje u okviru UG Vive Žene Tuzla,ljudi se obraćaju samoinicijativno ili preporučeni od strane kolega ljekara, psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i kolega iz drugih institucija, koji su prepoznali problem kod određene osobe, tena osnovu istih smatraju potrebnim kontinuiran i dugotrajan proces za postizanje psiho-emocionalne ravnoteže. Motivi zbog kojih osoba odluči potražiti psihoterapeutsku pomoć su raznoliki i kreću se od nejasnogosjećaja da nešto s njima “nije uredu” do duboke životne krize uzrokovane ratnom traumom, torturom, nasiljem u porodici, bolešću, razvodom, gubitkom posla, smrću bliske osobe i sl. Dakle, problemom koju osobu čini slabije funkcionalnom ili nefunkcionalnom.Neki ljudi potraže terapeutsku pomoć iz želje da nešto nauče o sebi, razjasne neka pitanja ili pak bolje razumiju sebe i svoj život.
Psihoterapiju radimo sa ženama, muškarcima i djecom. Radimo individualne sesije, grupne, porodične, partnerske i krizne intervencije.

Zašto psihoterapija?

Većina ljudi s kojima radimo su relativno stabilne osobe koje uglavnom normalno funkcioniraju u svakodnevnom životu i terapija im predstavlja pomoć i podršku u nekoj kriznoj situacijiili im terapija pomaže da poboljšaju kvalitet života,i tako postanu svjesniji sebe i svrhe svoga postojanja.U slučaju teških traumatskih iskustava (ratna trauma, tortura, silovanje,incest), kroz proces psihoterapije nastojimo da u samoj osobi dođe do integracije tih događaja, što će pomoći boljoj funkcionalnosti. Taj proces nije niti lagan niti bezbolan,zahtijeva mnogo spremnosti za rad i samootkrivanje, budući da se u tom procesu čovjek susreće s brojnim potisnutim (zanemarenim, otuđenim, zanijekanim, odbačenim) dijelovima sebe, koji zamućuju kontakt s vlastitim unutarnjim bićem i određuju življenje u skladu stim.Psihoterapija pomaže da kroz tu kriznu situaciju prođemo brže i s manje ozljeda,nego što bi se desiloda učimo iz životnih nedaća.

Kakav je to proces i koliko traje?

Psihoterapija je interaktivni proces pri kojem su terapeut i osoba koja je u terapiji, tokom dogovorenogvremenskog perioda, posvećeni određenoj temi ili problemu koji osobu muči. Terapeutova uloga sastoji se u tome da osobu potakne na razumijevanje pozadine problema, pomogne joj da ga proradi, nauči nešto iz toga i da raste u psihičkom i duhovnom smislu. Da osobipruži podršku, osvijetli neki drugi aspekt, ukaže i na drugeputeve i mogućnosti koje osoba nije vidjela. Neutralnost terapeuta je jako važna za taj proces.
Trajanje terapije (bez obzira na vrstu) ovisi o nizu faktora. Ovisno o vrsti problema,ali i o ciljevima, željama i potrebama ljudi, može trajati od nekoliko sedmica ili mjeseci do nekoliko godina. U individualnoj terapiji početne sesije (3-5) su veoma važne. U prvim sesijama uspostavljamo kontakt, povjerenje i sigurno mjesto za naše klijente. Garantiramo diskreciju i povjerljivost onoga što nam se povjerava. Objašnjavamo potrebu rada kliničke procjene i određene dokumentacije koju radimo. Nakon uvodnih seansi radimo tzv. terapijski ugovor, dogovarajući cilj terapije i vremenski okvir tokom kojega ćemo na njemu raditi. Nakon tog vremena obično radimo osvrt na prijeđeni put, te zajedno donosimo odluku što i kako dalje.
Uobičajen ritam individualnih, porodičnih i partnerskih terapijskih seansi je jednom sedmično, u trajanju od šezdeset minuta.
Krizne intervencije su, uglavnom, namijenjene osobama koje se primaju na stacionarni tretman.Intervencije se izvode svakodnevno, od strane terapeuta ili socijalnog radnika,i traju do trenutka postizanja nivoa stabilnosti koji garantira dalji psihoterapijski rad.
Ritam rada i trajanje psihoterapijskih grupa ovise o namjeni grupe. U UG Vive Žene se rade terapijske grupe po principima Grupne analize i Psihodrame. Vremenski, jedna sesija traje devedesetminuta i odvija se jednom sedmično.Rad u grupi je izuzetna podrška individualnom “radu na sebi”. Terapijska grupa je „svijet u malom“, što znači da u koncentriranoj atmosferi u kojoj se razgovara o istinskim životnim temama, ljudi imaju priliku mnogo naučiti o sebi i svojim željama, projekcijama i ograničenjima. Unutar sigurnog okvira terapijske grupe mogu čuti i druge ljude te dobiti mnogo razumijevanja i podrške za sebe (što mnogima u svakodnevnom životu nedostaje). Stoga, grupa može biti veliki resurs koji svoje članove njeguje, hrabri i potiče na promjene koje žele unijeti u svoj život. Atmosfera uzajamno gprihvatanja i podrške pomaže ljudima da polakoizlazeiz svoje ljušture i počnu govoriti o sebi. I, to je početak transformacije. To je početak izlječenja pojedinca, koji se postepeno širi i izvan granica terapijske grupe.