Organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije, okupljene oko platforme Amplifying Voices, udružuju se kako bi obilježile 19. jun, Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima. Danas se okupljamo sa zajedničkom posvećenošću borbi protiv ovog užasnog zločina i u zagovaranju promjena.
Razarujući uticaj seksualnog nasilja tokom sukoba devedesetih godina prošlog vijeka u našem regionu ne smije se umanjiti. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je prepoznao seksualno nasilje kao oružje rata. Žene, djevojčice, muškarci i dječaci postali su žrtve ovih užasnih zločina, koji su ostavili trajne ožiljke na pojedinke/ce i društvo u cjelini.
Procjene sugerišu da je desetine hiljada žena pretrpjelo seksualno nasilje tokom ovog perioda, ali pravi broj je mnogo veći. Nažalost, tačan broj nikada neće biti poznat jer su neke žrtve ubijene, a neke preminule tokom posljednjih decenija. Mnoge preživjele/i su i dalje pod uticajem traume i društvenom stigmom. Danas smo ovdje, kao organizacije civilnog društva koje se ovim pitanjem bave prethodnih 30 godina, kako bismo odale priznanje njihovoj snazi i zalagale se za njihova prava.
Kao organizacije posvećene borbi protiv diskriminacije i nasilja nad ženama, i sa bogatim iskustvom u suzbijanju seksualnog i rodno zasnovanog nasilja, pozivamo na konkretno djelovanje.
U Bosni i Hercegovini, priznavanje statusa žrtve (žrtve ratnog mučenja ili civilne žrtve rata) regulisano je na tri različita načina – u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS), i u Brčko Distriktu BiH – zakonima koji su prije svega usmjereni na socijalnu zaštitu žrtava kao jedne od ranjivih grupa u društvu. Procesuiranje ratnih zločina u BiH, uključujući seksualno nasilje počinjeno tokom rata, odvija se pred 17 različitih sudova i tužilaštava, u skladu sa različitim zakonodavstvima o krivičnom postupku.
Počinitelji ratnog seksualnog nasilja nisu adekvatno procesuirani, mnogi su još uvijek na slobodi, a u nekim dijelovima BiH osuđeni ratni zločinci se glorifikuju, a zločini negiraju. Iako je BiH u posljednjim godinama uspostavila određene mehanizme za reparacije za preživjele seksualno nasilje u ratu u pokušaju da odgovori na potrebe žrtava, usvajanjem zakonodavnih rješenja, adekvatna i sveobuhvatna podrška preživjelima u skladu sa međunarodnim standardima još uvijek ne postoji. Preživjele već duže vreme dobijaju podršku nevladinih organizacija, ali osjećaju da nisu dobile, te da im i dalje nedostaje, priznanje i podrška od državnih predstavnika.
Dvadeset četiri godine nakon završetka rata, Kosovo se još uvijek bori da postigne istinu i pravdu u vezi sa nasljeđem zločina seksualnog nasilja u ratnim sukobima. U našem radu sa žrtvama seksualnog nasilja tokom rata, naišle smo na probleme koje bismo željele da uputimo Skupštini i Vladi Kosova. Naš cilj je da pokrenemo raspravu o izmjenama i dopunama Zakona br. 04/L-172 i Zakona br. 04/L-054, koji se odnose na status i prava palih boraca, invalida, veterana, pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, žrtava seksualnog nasilja u ratu, civilnih žrtava i njihovih porodica.
Nakon izmjene i dopune Zakona br. 04/L-054, žene koje su preživjele seksualno nasilje tokom sukoba su priznate kao civilne žrtve rata, što im je omogućilo da podnesu zahtjev za priznavanje njihovog statusa preživjelih seksualno nasilje u ratu na Kosovu. Međutim, rok za podnošenje zahtjeva za ovo priznanje je 5 godina i već je istekao. Uzimajući u obzir prirodu i uticaj zločina seksualnog nasilja, specifične traume koje su preživjele, te stigmu i isključenost sa kojima se suočavaju u svojim porodicama i zajednicama, predlažemo da se ukloni vremensko ograničenje za zahtjeve za priznanje.
Ratni zločini se smatraju zločinima protiv čovječnosti, i stoga žrtve seksualnog nasilja ne treba da budu vremenski ograničene u pogledu ostvarivanja prava na priznavanje njihovog statusa. Sadašnji zakon ne daje preživjelima ratnog seksualnog nasilja na Kosovu ista prava i beneficije kao i drugim kategorijama. Jedno od suštinskih prava i beneficija koje nisu uživale one koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata je besplatno pružanje zdravstvenih usluga. Pozivamo poslanike i poslanice, kao i Vladu Kosova, da aktivno pristupe izmjenama ovog zakona, omogućavajući žrtvama seksualnog nasilja da podnesu zahtjev za priznavanje njihovog statusa i obezbeđujući im besplatne zdravstvene usluge.
Srbija je jedina zemlja u regionu koja još uvijek nije sprovela opsežna istraživanja o ženama koje su preživjele ratno seksualno nasilje. Srbija je jedina zemlja u regionu koja još uvijek ne priznaje žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu kao civilne žrtve rata. Zbog toga apelujemo na državu da izmijeni važeći Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih vojnih invalida i njihovih porodica, kako bi se izričito priznale one koje su preživjele ratno seksualno nasilje kao civilne žrtve rata, bez obzira na njihovu nacionalnost. Takođe apelujemo na državu Srbiju da okonča nekažnjivost ovog i svih drugih ratnih zločina i da svim žrtvama i preživjelima širom regiona pruži izvinjenje za zločine počinjene u njeno ime.
U našem nastojanju da se borimo protiv seksualnog nasilja u sukobima, prepoznajemo duboki značaj regionalne solidarnosti. Udružujući se kao organizacije iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije, šaljemo snažnu poruku da možemo osnažiti glasove preživjelih i zalagati se za značajne promjene širom našeg regiona.
Kroz naše kolektivne napore, možemo stvoriti ogromnu snagu za pravdu, podršku i osnaživanje, osiguravajući da nijedna osoba koja je preživjela seksualno nasilje ne ostane zapostavljena. Regionalna solidarnost je ključna u izgradnji budućnosti u kojoj je zločin seksualnog nasilja iskorijenjen i gdje sve pojedinke i pojedinci mogu živjeti bez straha, traume i diskriminacije.
Zasnovano na konceptu suočavanja sa prošlošću, globalni program Amplifying Voices doprinosi kulturi prepoznavanja i pomirenja u jugoistočnoj Evropi, integrišući perspektivu i potrebe žena pogođenih seksualnim i rodno zasnovanim nasiljem koje je povezano sa ratom, u nacionalne i regionalne inicijative za suočavanje s prošlošću. Programske aktivnosti se fokusiraju na ostvarivanje prava preživjelih da saznaju istinu, njihovo pravo na reparaciju i pravo na pravdu, sa ciljem stvaranja promjena na individualnom, društvenom, institucionalnom i političkom nivou i omogućavanjem ženama koje su pogođene seksualnim i rodno zasnovanim nasiljem u ratu, da žive dostojanstveno i bez nasilja.
Organizacije:
Vive Žene, Tuzla, BiH
Medica Zenica, Zenica, BiH
Medica Gjakova, Đakovica, Kosovo
Kosovski centar za rehabilitaciju žrtava torture, Priština, Kosovo,
Autonomni ženski centar, Beograd, Srbija
Žene u crnom, Beograd, Srbija
Inicijativa mladih za ljudska prava, Beograd, Srbija
Aktivnosti u kampanji podrzava organizacija medica mondiale u okviru projekta „Osnaživanje glasova žena pogođenih ratnim seksualnim, rodno zasnovanim nasiljem na zapadnom Balkanu – Za kulturu prepoznavanja i pomirenja“. Projekat se realizuje uz podršku medica mondiale i Engagement Global (EG) iz fonda The Federal Ministry for Economic Cooperation and Development (BMZ)- Njemačka.
