ŠTA JE SIGURNA KUĆA?

Sigurna kuća je mjesto za krizni smještaj žena i djece žrtava porodičnog nasilja, koje su prinuđene da sigurnost i zaštitu potraže izvan svog doma i zaštite se od nasilja. Žrtvama smještenim u Sigurnu kuću obezbjeđuju se osnovni uslovi za siguran i miran život i oporavak od traume izazvane nasiljem.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, žrtva nasilja će biti privremeno zbrinuta u Sigurnu kuću na osnovu pismenog zahtjeva policije ili organa starateljstva, uz prethodni pristanak žrtve.Također, žrtva se može i samoinicijativno obratiti za smještaj u Sigurnu kuću, ako je njen i život njene djece ugrožen nasiljem.

Iako Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH predviđa maksimalnu dužinu boravka žrtve nasilja u Sigurnoj kući u trajanju od šest mjeseci, dužina boravka zavisi isključivo od individualnih potreba svake žrtve. Tokom boravka u Sigurnoj kući, djeci se obezbjeđuje nastavak redovnog školovanja u najbližoj osnovnoj/srednjoj školi.

Plan zaštite i podrške žrtvama smještenim u Sigurnoj kući provodi se u saradnji sa predstavnicima nadležnih institucija (policija, centri za socijalni rad, škole, pravosudne institucije).

Boravak u Sigurnoj kući podrazumijeva i psihosocijalnu podršku koja obuhvata:

1. Psihološku podršku – pruža se sa ciljem umanjenja psihološke krize izazvane pretrpljenim nasiljem i uspostavljanja emotivne stabilnosti kroz individualni i grupni rad.
2. Tjelesnu terapiju – usmjerena na otklanjanje psihosomatskih simptoma izazvanih pretrpljenim nasiljem sa ciljem postizanja bolje funkcionalnosti ličnosti.
3. Socijalno i pravno savjetovanje – Sigurna kuća nudi žrtvama nasilja besplatnu pravnu pomoć u vidu pravnog savjetovanja iz oblasti bračnog i porodičnog prava, socijalnog prava, zaštite djece te zaštite žrtava porodičnog nasilja.
4. Medicinsku pomoć i podršku –podrazumijeva praćenje zdravstvenog stanja žrtava smještenih u Sigurnoj kući, nabavku neophodnih lijekova i organiziranje specijalističkih pregleda u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi.
5. Edukativne radionice – pružaju informacije o različitim oblicima nasilja kako bi žrtve pravovremeno prepoznale nasilje, potražile dostupne oblike zaštite i prijavile/spriječile nasilje.
6. Radno-okupacionu terapiju –obuhvata različite radne, kreativne i edukativne aktivnosti sa ciljem poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja žrtve smještene u Sigurnoj kući.
7. Porodično savjetovanje – podrazumijeva rad na razvoju roditeljskih vještina i poboljšanju komunikacije sa ciljem unapređenja odnosa između članova porodice. Istovremeno, ohrabruju se žrtve na uspostavljanje i održavanje veza sa članovima uže i šire porodice, na čiju podršku mogu računati.