Vive Zene Tuzla


PROGRAM REHABILITACIJE ŽRTAVA NASILJA

Nasilje u porodici predstavlja svaku primjenu fizičke sile ili psihičke prisile, odn.svako drugo postupanje člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati prijetnju opasnost i što bi moglo prouzrokovati fizičku ili psihičku bol, osjećaj straha ili lične ugroženosti ili povredu dostojanstva, oštećenje imovine ili ozbiljnu prijetnju takvim oštećenjem kod drugog člana porodice.

Nasilje uvijek pretpostavlja zloupotrebu moći u odnosima koji se temelje na jednakosti i, kao takvo, predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava.

Nasilje je oruđe u rukama onih koji imaju moć, kako bi pokazali ili pojačali svoju kontrolu nad onima koji tu moć nemaju ili je imaju u manjoj mjeri.

Bosna i Hercegovina, u odnosu na druge zemlje u svijetu (razvijene i nerazvijene), nije ništa specifičnija i drugačija kada je problem nasilja u pitanju, jer je problem nasilja rasprostranjen podjednako u svim zemljama.

Razlika je u tome na koji način država pruža podršku i pomoć žrtvama nasilja i na koji način kažnjava počinitelje nasilja.

Prije deset do petnaest godina,u Bosni i Hercegovini, nasilje u porodici se tretiralo kao privatni problem i problem porodice.Međutim,danas je situacija ipak značajno drugačija,naročito ako uzmemo u obzir činjenicu definiranja nasilja kao krivičnog djela.

Nasilje u porodici je definirano u okviru zakonodavstva, kako na entitetskom tako i na državnom nivou.

- Dokumenti koji obuhvataju problem nasilja su:

· Zakoni o zaštiti od nasilja u porodici FBiH i RS
· Porodični zakoni FBiH i RS
· Krivični zakoni FBiH i RS
· Zakon o ravnopravnosti spolova BiH
· Zakon o zabrani diskriminacije BiH
· Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici FBiH (2012-2017).

- Međunarodni dokumenti:

· Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979.) i Opća preporuka Komiteta za eliminaciju diskriminacije ženabr.19., o nasilju nad ženama (1992.)
· Preporuka Komiteta ministara Vijeća Evrope o Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u zajednici REC 16 (1992.)
· Pekinška deklaracija i Platforma za akciju (1995.)
· Preporuke o zaštiti žena od nasilja Komiteta ministara Vijeća Evrope REC 5 (2002.)
· Zaključni komentari Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena za Bosnu i Hercegovinu CEDAW/C/BiH/CO/3 (2006.)
· Kampanja Vijeća Evrope protiv nasilja nad ženama: minimalni standardi za službe podrške (2007.)
· Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Istanbulskaili CAHVIO konvencija (2011.)

UG Vive Žene su se problemom nasilja počele intenzivno baviti krajem 90-ih godina prošlog stoljeća.

U početku, aktivnosti oko problema nasilja bile su usmjerene kroz ulične akcije, javno zagovaranje i sl., a sve u smjeru promjene zakona odn.definiranja nasilja kao krivičnog djela.
Zajedno sa grupom drugih nevladinih organizacija okupljenih oko Referentne grupe Tuzla, pokrenuli smo niz aktivnosti s ciljem senzibilizacije građana i profesionalaca o temi nasilja, promjenizakona i jasnijegdefiniranjamogućnosti pružanja adekvatne pomoći i podrške žrtvama nasilja.

Danas je problem nasilja u okviru rada UGVive Žene znatno konkretniji i obuhvata:

· direktan rad sa žrtvama nasilja -dnevni tretman i tretman u Sigurnoj kući;
· direktan rad sa počiniteljima nasilja;
· saradnju sa institucijama definiranu Pravilnikom o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Tuzlanskom kantonu;
· treninge/ edukacije profesionalaca koji rade sa žrtvama nasilja;
· sudjelovanje u izmjenama zakona, podzakonskih akata, pravilnika, izradi strategija i sl., te
· organiziranje sastanaka, okruglih stolova, konferencija i sl. na temu nasilja.

Upravo takav složen i sveobuhvatan rad, kada je u pitanju problem nasilja, doveo je Vive Žene do nivoa respektabilne organizacije.

Kada je u pitanju tretman žrtava nasilja, isti se provodi u okviru dnevnog tretmana i tretmana u Sigurnoj kući.

Žrtve nasilja se za pomoć obraćaju putem SOS telefona, redovne telefonske linije, ili direktnim dolaskom u Centar na vlastitu inicijativu ili po preporuci druge organizacije ili institucije.

Razgovor sa žrtvom nasilja obavlja član Prijemnog tima (trijaže) i uvidom u problem i situaciju u kojoj se žrtva nalazi pravi plan tretmana.

Ukoliko žrtva nasilja nije u akutnoj krizi, određuje se tretman u okviru dnevnog tretmana, što uključuje:

· socijalno savjetovanje,
· pravno savjetovanje,
· individualnu, grupnu, partnerskui/ili porodičnu terapiju,
· body terapiju, ili
· saradnju sa institucijama.

Ukoliko je žrtva nasilja u akutnoj krizi, odn. kada je izložena prijetnjama i kada joj je život u opasnosti, prima se na tretman u Sigurnu kuću.

Tretman u Sigurnoj kući podrazumijeva sigurno mjesto, gdje žrtva nasilja može dobiti adekvatnu stručnu pomoći podršku, što podrazumijeva:

· kriznu intervenciju,
· socijalno savjetovanje,
· pravno savjetovanje,
· individualnu i grupnu psihoterapiju,
· body terapiju,
· okupacionu terapiju,
· medicinsku podršku,
· pedagoški rad sa djecom,
· terapijski rad sa djecom,
· kontakte sa članovima porodice, te
· saradnju sa institucijama.

U Sigurnu kuću, žrtva nasilja može biti primljena na lični zahtjev ili na zahtjev neke od institucija. Tretman u Sigurnoj kući može trajati do tri mjeseca, a u izuzetno složenim i teškim situacijama i duže.

Tretman za sve žrtve nasilja je besplatan.

 

   
 
Vive Zene FB
Vive Zene FB
Vive Žene
Group
Vive Žene
Funpage

 


FILM
VIVE ŽENE
Vive Zene Film
Centar za terapiju i rehabilitaciju

  European UnionIAMANEH SchweizOlof Palme CenterOHCHRMedicor Foundation  
www.vivezene.ba